Depersonalizacioni poremećaj se karakteriše epizodama depersonalizacije (narušen doživljaj sebe) i derealizacije (narušen doživljaj okoline) uz očuvan odnos prema realnosti. Učestalost poremećaja u opštoj populaciji je 1-2%, podjednako je zastupljen kod oba pola i bolest se najčešće javlja u trećoj deceniji života.