Branko Lazarević, diplomata i književni kritičar, izolovan posle Drugog svetskog rata i prepušten nemonaškom tihovanju, zapisao je u "Dnevniku jednoga Nikoga": "Zato bih danas čitao Utehu filozofije, sa beleškama koje sam pravio na marginama, ali, pokraše mi sve, pokradoše mi i tu knjigu ovi koji to nikada neće čitati ili, ako bi i čitali, nikad ne bi razumeli".