Vjerojatno nema većeg tereta od naknadne pameti, možda je samo naknadna istorija teža. Zato Milenko Bodirogić u suvremenoj malicioznosti ponuđenog odabira između gotovo estradne nostalgije i usamljeničke melanholične dijalektike, bira ovo potonje, a potom donosi niz smjelih umjetničkih odluka. Taj niz započinje izbavljenjem neimenovanog dječaka, već bolno oštećenog vojvođanskom ravničarskom tjeskobom i očevim predatorskim preljubništvom, […]