Danas satire Radoja Domanovića, sa početka 20. veka, kao što su "Stradija", "Mrtvo more", "San jednog ministra" ili "Vođa" sagledavam kao dečije priče u odnosu na ovovremeno nerazumno i stradalničko propadanje srpskog naroda, višedecenijsku dominaciju korumpiranih mediokriteta, neokolonijalno iskorišćavanje ljudskih resursa i prirode, onečovečenje čoveka uz narcisoidno mesijanstvo samoproklamovanog vođe.