Na današnji dan 1984. godine izvršio je samoubistvo srpski pisac Branko Ćopić, član Srpske akademije nauka i umetnosti, nadahnut pripovedač, tvorac zanimljivih i upečatljivih likova i događaja, koje je opisao svežim, sočnim i slikovitim jezikom. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U partizanskom pokretu je učestvovao od 1941. Počeo je da piše kao đak učiteljske škole i pre Drugog svetskog rata je objavio zbirke pripovedaka "Pod Grmečom", "Borci i bjegunci" i "Planinci". Njegova prozna dela su prožeta lirikom, živopisnim realističkim slikanjem života na selu, poznavanjem mentaliteta i psihologije ljudi Grmeča i Podgrmečja, njegovog zavičaja, vedrinom i vitalnošću duha. Napisao je veći broj knjiga za decu: "Bojna lira pionira", "Put u vedrinu", priče "U svetu leptirova i medveda", "Bosonogo djetinjstvo", "Orlovi rano lete", zbirke pesama "Ognjeno rađanje domovine", "Ratnikovo proljeće". Zbirka pripovedaka "Bašta sljezove boje", za koju je dobio Njegoševu nagradu. Ostala dela: romani "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj, bronzana stražo", "Osma ofanziva", zbirke pripovedaka "Rosa na bajonetima", "Surova škola", "Doživljaji Nikoletine Bursaća".