Na današnji dan 1895. godine rođen je Stanislav Krakov, srpski književnik, novinar, filmski stvaralac. Njegov otac, rodom Poljak, došao je u Srbiju kao vojni lekar. Stanislav je, kao gimnazijalac, po izbijanju Prvog balkanskog rata 1912. s nepunih 17 godina pokušao je da se priključi srpskoj vojsci, ali je, pošto je zbog mladosti odbijen, stupio u dobrovoljce Vojvode Vuka. Iz Balkanskih i I Svetskog rata izašao je s najvišim srpskim i savezničkim odlikovanjima. Apsolvirao je prava 1924. Spadao je među najuticajnija i najpopularnija "pera" u novinarstvu Kraljevine Jugoslavije. Uređivao je "Vreme" (1934-38), "Naša krila" (1924-39), "Telegram". Bio je direktor Radio-Beograda (1940-41). Kao književnik postao je poznat dvadesetih ratnim romanom "Krila". Bavio se i filmskim stvaralaštvom - autor je poznatog filma "Za čast otadžbine". Svojim sredstvima osnovao je muzej čija su centralna tema bile starine Južne i Stare Srbije. Tokom Drugog svetskog rata podržavao je generala Milana Nedića, otuda je ostatak života proveo u bedi u Francuskoj. Književna kritika njegova dela smatra najvišim dometom srpske ratne proze. Dela: "Kroz buru", "Krila", "Kroz Južnu Srbiju", "Naše poslednje pobede", "Plamen četništva", "Prestolonaslednik Petar", "Crveni Pjero", "General Milan Nedić", "Život čoveka na Balkanu" (autobiografija).