Pet meseci je prošlo od pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije koja je odnela 16 života dok se jedna mlada žena i dalje nalazi na lečenju. Tri meseca su prošla bez škole, u velikoj neizvesnosti za decu, roditelje i nastavnike. I dok se čekaju dalje političke odluke, formiranje nove Vlade Srbije i sta će biti sa akademskom godinom, pitanje je kako se kao društvo, ali i pojedinci, dalje nositi sa posledicama vakuuma iz kojeg se izlazi? Kako se izvuci iz spirale nasilja, verbalnog i neverbalnog, kojeg smo nažalost svakodnevno svedoci? Da li jednakost i pristojnost moramo da gradimo od nule? Da li ćemo uspeti da povratimo autoritet i veru u obrazovni sistem, i kako sprečiti da deca budu taoci političkih sukoba?