SREMSKA MITROVICA – Iako statistike već godinama govore isto, svako leto nas podseća koliko je vožnja u alkoholisanom stanju opasna, pogubna i krajnje neodgovorna. Nažalost, umesto da broj tragičnih slučajeva opada, mi se i dalje iznova suočavamo sa istim uzrokom – mladi vozači, alkohol, brzina i precenjivanje sopstvenih sposobnosti.
Iako je o vožnji pod dejstvom alkohola već mnogo pisano, potrebno je iznova upozoravati, posebno zbog mladih vozača, koji neretko iz neiskustva precenjuju svoje sposobnosti i rizikuju živote. Statistike pokazuju da najveći broj saobraćajnih nezgoda sa smrtnim ishodom prouzrokuju vozači u starosnim grupama od 25 do 34 godine.
Ovih dana, po ko zna koji put, čitamo o saobraćajnim nesrećama u kojima su stradali mladi ljudi, najčešće u svojim dvadesetim i ranim tridesetim godinama. I pored svih upozorenja, kampanja i zakonskih mera, broj saobraćajki sa smrtnim ishodima u kojima je alkohol igrao ključnu ulogu – ne opada.
Zašto?
Jer nije dovoljno imati zakon ako ga ne prati svest.
Mladi ljudi, često pod uticajem adrenalina, društvenog pritiska i želje za dokazivanjem, misle da su neuništivi. Međutim, putevi Srbije ne opraštaju greške. Brzina i alkohol retko praštaju. A brojke su neumoljive – najviše učesnika u nesrećama pod dejstvom alkohola dolazi upravo iz starosnih grupa od 25 do 34 godine.
Letnje vrućine, veći broj automobila, umor, brza vožnja, ali i konzumacija alkohola – sve češće dovode do tragičnih udesa. Tokom ovog leta Srbija je zabeležila više saobraćajnih nesreća, a među stradalima najčešće su upravo – mladi ljudi.
Kazne? Ima ih. Dovoljne?
Zakon jeste jasan: od 10.000 dinara za blagu alkoholisanost, do zatvora i zabrane upravljanja vozilom na godinu dana za teže oblike pijanstva. Ali da li je kazna dovoljna kada roditelji dobiju poziv da im je dete poginulo u saobraćajnoj nesreći? Da li je dovoljno 120.000 dinara kada mladić od 28 godina nastrada jer se neko „dokazivao“ vozeći pijan? Ili kada je kolateralna šteta neko potpuno nevin – biciklista, dete, pešak?
Zakon predviđa i nultu toleranciju za vozače sa probnom dozvolom, profesionalce, instruktore, ispitivače. Međutim, praksa pokazuje da i među njima ima onih koji pokušavaju da „prođu ispod radara“. Neki čak odbijaju alko-test, beže, prkose. A šta se dešava kada se alkohol pomeša sa psihoaktivnim lekovima? Još jedan faktor rizika koji retko ko ozbiljno shvata.
Zakon propisuje nultu toleranciju na alkohol za određene kategorije:
Za ove vozače i najmanja količina alkohola može značiti isključenje iz saobraćaja i novčanu kaznu.
Po broju prekršaja u saobraćaju u Srbiji, alkohol je odmah iza neprilagođene brzine. Slede nevezivanje pojasa i korišćenje mobilnog telefona u vožnji.
Vozači koji odbiju alko-test biće kažnjeni po istom principu kao da imaju visok nivo alkohola u krvi.
Alkohol smanjuje vidno polje, produžava vreme reakcije i otežava procenu udaljenosti i brzine. Pored toga, utiče i na sluh – pijani vozač kasnije čuje i sporije reaguje. Pri brzini od 50 km/h, razlika u reakciji treznog i alkoholisanog vozača može značiti 58 dodatnih metara kočenja – dovoljno da se izazove teška saobraćajna nezgoda.
The post Kada volan postane oružje: Šta vozači (ne) znaju o alkoholu i kaznama? appeared first on Ozon Media.