Marko Perković Thompson se vraća. A s njim i cijeli arsenal starih dilema koje se redovito prepakiraju kao nove. Nije to više samo koncert, nego kulturni lakmus papir, prilika za moraliziranje, analiziranje, zgražanje i samozadovoljno mudrovanje. Ispod svega – ista stara priča: glazba kao izlika za ideološku dramu, publika kao problem, a Thompson kao povod. Povod, između ostalog, intelektualcima da se ponovno osjećaju relevantno, da “zauzmu stav”, da progovore s visine o onome što ionako ne razumiju ili ne žele razumjeti. Kao i uvijek kad masa krene prema nekom simboličkom središtu, elitna struja digne nos i počne crtati svoje autokarte.