Fruška gora nije posebna samo zato što je jedina planina u Vojvodini — ona je čuvar priča, legendi i tajni. Jedna od njenih najlepših i najdubljih priča vodi nas pravo u srce duhovnog života Srbije — u manastir Šišatovac, dragulj srednjovekovne duhovnosti poznat i kao deo „srpskog Atosa“.
Do pre 90 miliona godina, Fruška gora bila je ostrvo u Panonskom moru. Danas je prelepa ostrvska planina smeštena u zagrljaju mirnih vojvođanskih ravnica i najstariji nacionalni park u Srbiji. Njene skrivene doline nekada su čuvale čak 35 srpskih pravoslavnih manastira, od kojih je danas, usled osvajanja, ratova i razaranja, sačuvano njih 16.
Manastir Šišatovac se nalazi u blizini istoimenog naselja i izvora potočića Remete. U početku se zvao Remetica ili Remetski manastir. Sam postanak ovog manastira, posvećenog svetom Nikoli, vezan je za monahe iz Žiče, koji su u 16. veku došli na prostor Srema. Na ruševinama starije pravoslavne crkve svetog Nikole podignut je novi manastir.
Ne zna se tačna godina kada je iguman Teofil sa monasima iz Žiče stigao i osnovao manastir, ali ime Šišatovac sigurno nosi od polovine 16. veka.
Manastir je imao bogatu istoriju — u njemu je sahranjen srpski despot Stefan Štiljanović, koji je i kanonizovan. Njegove mošti stigle su ovde 1543. godine iz mesta Šikloš u Baranji, na granici Mađarske sa današnjom Hrvatskom.
Manastir Šišatovac bio je darivan od Vuka Isakoviča (glavnog junaka romana „Seobe“ Miloša Crnjanskog), njegovog brata Trifuna, a bio je poznat i po svojoj bogatoj biblioteci. Oslikao ga je čuveni ikonopisac iz Čalme kod Sremske Mitrovice, Grigorije Davidović Obšić.
U 19. veku, u manastiru je boravio Vuk Karadžić, slušao i zapisivao pesme guslara Filipa Višnjića i Tešana Podrugovića. Ovde je bio i arhimandrit Lukijan.
Današnja velika crkva sa zvonikom, posvećena Rođenju Bogorodice, podignuta je 1778. godine. Najveći ktitor bio je arhimandrit Vićentije Popović, kasniji vršački vladika.
Na manastirskom groblju sahranjen je Teslin sestrić, arhimandrit Petronije Trbojević. Nikolu Teslu i manastir povezuje i izvor Svete Anastasije, za koji legenda kaže da ga je izlečio od kolere kao dete. Kada je ozdravio, video je belu golubicu koja ga je pratila do kraja života i koju je opisivao kao „radost svog života“.
„Voleo sam tu golubicu kao što čovek voli ženu. Kada je umrla, iz očiju joj je izbila svetlost snažnija od bilo koje lampe u mojoj laboratoriji. Osetio sam da je tada i moj rad završen“, govorio je Tesla.
Originalna slika ove golubice čuva se u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.
Manastir Šišatovac je više puta obnavljan, a radovi na crkvi izvođeni su i poslednjih decenija. Danas, zahvaljujući inicijativi Tesline naučne fondacije iz Filadelfije, planira se izgradnja kompleksa posvećenog Tesli, sa replikom njegove rodne kuće, tornja, etno-muzeja i laboratorije.
U vreme kada se svet sve više udaljava od tradicije i prirode, Šišatovac i Fruška gora ostaju simboli duhovnosti, umetnosti i trajnih vrednosti. Ova svetinja poziva da je obiđete, osetite mir i možda pronađete svoju „belu golubicu“ — lični znak snage i nade.
The post Šišatovac — mesto gde priroda, vera i Tesla pišu istoriju appeared first on Ozon Media.