U ovakvim situacijama najteže je ostati principijelan. Lako je braniti slobodu i pravo na izbor kada je sve mirno i bez konflikta. Međutim, kad dođe trenutak da se odluči između prava na protest i prava na polaganje ispita, tada se pokazuje ko zaista poštuje principe. U ovom slučaju, važniji je ispit iz građanske odgovornosti nego onaj iz obligacionog prava. Taj ispit meri koliko smo spremni da, pored svojih uverenja, poštujemo i tuđe pravo da izabere drugačiji put. Jer u društvu koje se ponosi slobodom, izbor mora da ostane ličan. Samo tada možemo govoriti o pravdi i o istinskoj vladavini prava.
Dok jedni studenti Pravnog fakulteta u Novom Sadu ulaze u hale Sajma kako bi polagali ispite, drugi stoje ispred i protestuju, tražeći da se rokovi obustave. Postavlja se ključno pitanje: da li je opravdano sprečavati kolege da polažu ispite?
Odgovor je jasan: nije.
Pravo na obrazovanje spada u osnovna prava. Svaki student ima pravo da samostalno odluči da li će se uključiti u protest, ili će nastaviti sa akademskim obavezama. Odluka da se polaže ispit ne znači automatski podršku trenutnoj situaciji u društvu, već može predstavljati lični izbor i prioritet.
Sa druge strane, studenti koji protestuju ukazuju na ozbiljne probleme u društvu i smatraju da „normalizacija“ nastave i ispita skreće pažnju sa šireg konteksta — kršenja prava i nasilja nad građanima. Njihovo pravo na izražavanje nezadovoljstva je legitimno. Međutim, ono prestaje tamo gde počinje uskraćivanje prava drugih.
Ako se zalažemo za slobodu, ona mora biti univerzalna. Ako govorimo o vladavini prava, ona važi za sve, bez izuzetka.
Važno je naglasiti:
U ovoj situaciji ključni ispit nije samo akademski, već i ispit građanske odgovornosti.
Samo ako ostavimo mogućnost izbora, možemo govoriti o istinskoj slobodi i očuvanju integriteta akademske zajednice.
The post Kolumna – Ispit ili protest: Gde je granica slobode? appeared first on Ozon Media.