Sve češće smo svedoci razočaranja putnika koji pitaju vozača autobusa koliko je, recimo, još stanica do Bajlonijeve pijace, pa ostanu zblanuti kada se suoče sa "praznim" pogledom čoveka za upravljačem. Taj vozač je savladao trasu puta, ali ne i jezik sredine u koju je izdaleka doveden. A, juče mi se prijatelj žalio koliko je imao muka da se objasni sa likom koji mu se pojavio na vratima sa kofom u rukama. Ispostavilo se da je Nepalac zadužen za pranje stepeništa. Takvih susreta će biti sve više.