Profesorica i bivša novinarka iz Sremske Mitrovice, Katarina Marjanović, već godinu dana ruši predrasude kao fudbalski sudija.
Pre nešto manje od godinu dana, Katarina Marjanović (28) iz Sremske Mitrovice, profesorica srpskog jezika i književnosti, odlučila je da promeni svoj život iz korena – postala je fudbalski sudija. Nikada ranije nije trenirala fudbal, niti je znala pravila igre, ali konkurs u novinama bio je dovoljan da zakorači u svet u kome žene u sportu retko dobijaju šansu.
Pre toga, pored rada u prosveti, godinu dana je bila i novinarka. „Taj posao mi je mnogo pomogao. Kada staneš pred kameru ili publiku i moraš da govoriš, nemaš vremena za tremu. Naučiš da kontrolišeš glas, pokrete i izraze lica. To sam prenela i na teren – sudija mora da deluje sigurno, čak i kada se u sebi trese.“
Samo nekoliko dana nakon prvog predavanja u Savezu sudija, Katarina je izašla na teren.
„Prva utakmica je bila najteža. Nisam znala ni gde da trčim, ni šta radim sa zastavicom. Delegat mi je govorio šta treba, a meni je stomak bio u grču, povraćala sam od nervoze i nisam mogla da jedem. Katastrofa. Ali izdržala sam i rekla sebi da neću stati.“
Taj prvi put ostao je najteži, ali i prekretnica. Posle toga, tremu je imala još samo kada je prvi put bila glavni sudija – i to na dečijoj utakmici. „Kažu da je zahtevnije suditi deci nego odraslima, jer deca ne znaju pravila, a roditelji stalno prigovaraju i upadaju na teren.“
Katarina s ponosom pamti jednu utakmicu na Podrinju: „Prvi put sam bila glavni fudbalski sudija i sve je prošlo savršeno. Nije bilo vike ni sa tribina, ni od igrača. Delegat, treneri i publika su me pohvalili. Tada sam se prvi put osetila kao pravi sudija.“
Tokom godine naučila je kako da se nosi sa uvredama i pritiscima. „Publika ume da bude surova. Gađali su me flašama i limenkama, pokušavali da uđu na teren, obezbeđenje je moralo da reaguje. U tim seoskim sredinama fudbal je sve, i ne biraju reči ni postupke. Tad sam drhtala i pomislila: gotovo, izlazim sa terena i neko će me prebiti.“
Ali nije se povukla. „Distanciram se i trudim da ne čujem uvrede. Ako igrač pređe granicu, tu su kartoni. Pravila su ista za sve – ako ja kao žena mogu da skinem nakit, može i muškarac da skine brojanicu ili burmu. Ne dopuštam izuzetke.“
Bilo je i lepših situacija – igrači i treneri znaju da joj priđu posle utakmice i čestitaju na korektnom suđenju.
Njeni roditelji i dalje sa zebnjom gledaju šta prolazi na terenu. „Nije im lako da gledaju kako njihovo dete gađaju flašama. Često govore da kao žena treba da se manem ovoga. Ali ja sam tvrdoglava. Kada nešto zacrtam, idem do kraja.“
Profesorski poziv joj je dao strpljenje, a novinarsko iskustvo hrabrost. „Na času sam naučila kako da pridobijem decu, a pred kamerom kako da pobedim tremu. Na terenu moraš oboje – i autoritet i sigurnost.“
Sudijski posao traži i fizičku spremu. Katarina tu nema problem – već godinama redovno trenira u teretani. „To mi je olakšalo ulazak u suđenje. Navikla sam da se borim sa sopstvenim granicama, a kondicija mi pomaže da izdržim i najteže utakmice.“
„Imamo testove – Kuperov test, 12 minuta trčanja, i intervale na stadionu. Moramo da održavamo kondiciju, iako mnogi igrači na nižim ligama nisu spremni. Dešava se da već u drugom poluvremenu viču: ajde sviraj kraj.“
Osim kondicije, sudija mora da uloži i u opremu. „Sve kupujemo sami – kopačke, patike, dres, pištaljku, kartone, zastavicu. Često nemamo ni svlačionicu, ni vodu. A honorari su mali, ni trećina onoga što dobiju igrači. Realno, od ovoga ne može da se živi, osim možda u Superligi.“
Katarina je, osim što je stroga na terenu, i lepotica koja svoj izgled neguje jednako ozbiljno kao i fizičku spremu. „Meni je važno da i na terenu izgledam uredno i profesionalno. Žena može da bude i jaka i lepa, i da vodi utakmicu bez kompromisa.“
Suđenje joj je promenilo i ritam života. „Nema više izlazaka do jutra – moram da legnem rano da bih bila fokusirana. Promenilo me je, ali na bolje.“
Nije imuna ni na pokušaje šarma. „Igrači znaju da šalju poruke posle utakmica, nude piće, izlazak. Ali moram da ostanem profesionalna. Ako se intimiziraš sa igračima, odmah se stvara sumnja u tvoje suđenje.“
„Nemojte da vas obeshrabre reči da je to muški posao. Biće uvreda, biće teških momenata, možda i suza. Ali svaki put kad odsudite korektno i kada znate da ste ostali dosledni sebi, to je osećaj koji vredi svega. Suđenje vas nauči disciplini, hrabrosti i da predrasude ne znače ništa. Ako ja mogu – može svaka devojka.“
Katarina Marjanović je profesorica, novinarka, lepotica i sportistkinja koja je odlučila da promeni ulogu – sa učionice i mikrofona prešla je na fudbalski teren. Za godinu dana pokazala je da sudijski zvižduk ne zna za pol i da upornost, snaga i hrabrost mogu da pomere granice.
The post Od suza i treme do aplauza – Katarina iz Sremske Mitrovice godinu dana kao fudbalski sudija: upoznajte najlepšu ženu na terenu appeared first on Ozon Media.