„Ma-ma“, ponavlja šapatom ušuškana između nas, dok me netremice gleda. Samo joj se oči vide u tom mraku. Onda polako okreće glavu ka njemu: „Ta-ta“. A mi, u tri ujutru, iz najdubljeg sna, kao poslušni vojnici postrojavamo se u prozivci. Jer kad čuješ te reči, svoje počasno zvanje, moraš se odazvati. Ona se smeje. Pitam […]