Ovde ne prestaju da se pišu novi nastavci sveopšte istorije beščašća. U vreme moje mladosti postojala je partijska cenzura, ali stvaranje nije utihnulo, naprotiv. Danas je takva presija donekle perfidnija, ali većim delom toliko glupa i providna - mogao bih navesti ceo niz krajnje besmislenih postupaka kojima se vlast i njeni uplašeni činovnici ponose umesto da ih se stide - kaže za Danas Mihajlo Pantić.