Potpisivao sam im knjige i pokušao da zapamtim lice i ime svakog od njih, ali kad sam ih ugledao još kako kupuju Crvene nokte i Mimicu kako im pokazuje prstom na mene, ukapirao sam da, ma koliko želeo sve da ih popamtim, do sutra neću znati gde mi je dupe a gde glava od tolikih ljudskih bića koja su uložila novac u čitanje mojih dela. Bitno je bilo samo da im nažvrljam svoj potpis i da im se knjiga svidi. Zapamtiću samo najbolje ribe među njima, eto.