Jednom nedavno, jednom sasvim dezorijentisanom zemljom na brdovitom Balkanu, vladao je (ili još uvek vlada) pedesetpetogodišnji dečak zvani Pinknokio. Za razliku od Pinokija, Pinknokio nije bio drveni lutak; imao je srce, pluća, bubrege, slepo crevo, prostatu i ostale neophodne džidžabidže.