Sedim u čekaonici. Pregled je zakazan za deset minuta, možda petnaest. Ruka automatski kreće ka džepu. Telefon je već u dlanu pre nego što sam uopšte odlučila da ga uzmem. Skrolujem, čitam, proveravam. Ništa posebno ne tražim. Samo punim prazninu koju više ne umem da podnesem.