Sremska Mitrovica – Četiri državljanke Srbije iz Sremske Mitrovice provele su više od 24 sata zaglavljene u tranzitnoj zoni aerodroma u Nju Delhiju, bez mogućnosti izlaska, osnovnih uslova boravka i konkretne pomoći, nakon iznenadnog otkazivanja leta ka Evropi.

Kako svedoči Nikolina Živanović, putovanje je započelo turističkom posetom Vijetnamu, nakon čega su jednu noć provele u Singapuru. Povratak u Srbiju bio je planiran letom Singapur–Atina, sa presedanjem u Nju Delhiju. Avion je poleteo u subotu u 19 časova po lokalnom vremenu, a let je trajao oko četiri i po sata.
Odmah po sletanju u Indiju, u delu aerodroma namenjenom za transfer putnika, zatekle su veliki broj ljudi i nejasnu situaciju. Na televizijskim ekranima emitovani su snimci ratnih dešavanja, bez jasnih objašnjenja na engleskom jeziku. Tek nakon uspostavljanja internet konekcije, počela su da stižu obaveštenja da je njihov let ka Atini otkazan.

Na pitanje zbog čega je let otkazan, zaposleni na informativnom pultu rekao im je da su svi letovi obustavljeni zbog rata, uz komentar da tokom svoje dvadesetogodišnje karijere nije bio svedok slične situacije u avio-saobraćaju.
Na šalteru aviokompanije ponuđene su im dve opcije: povratak u Singapur ili ostanak na aerodromu do daljnjeg. Povratak su odbile, smatrajući da bi time problem bio samo premešten na drugu lokaciju, dok su im savetovali da sačekaju nekoliko sati kako bi se kompanije „reorganizovale“.

Tokom noći, od 23 časa do 7 ujutru, bezuspešno su pokušavale da stupe u kontakt sa Ambasadom Srbije u Nju Delhiju, pozivajući više desetina puta. Dežurni broj konzulata u Beogradu nije mogao da pruži konkretnu pomoć, osim saveta da budu uporne.
Prvi odgovor Ambasade Srbije stigao je tek u jutarnjim satima. Od njih su zatraženi lični podaci i fotografije pasoša, koje su odmah poslale, ali nakon toga nisu dobile nikakve dodatne informacije ili rešenja.
Uslovi boravka u tranzitnoj zoni aerodroma opisani su kao krajnje nehumani. U prostoru od oko 150 kvadratnih metara boravilo je više stotina ljudi. Obezbeđen je ograničen broj ležećih fotelja, dok je većina putnika spavala na podu. Prvu pijaću vodu dobile su tek oko tri sata ujutru, dok u zoni između pasoške i carinske kontrole nije postojala mogućnost kupovine hrane ili pića.

Prvi obrok stigao je oko četiri sata ujutru – dve palačinke koje su morale da podele između sebe. Istovremeno, putnici drugih evropskih zemalja, pre svega Francuske i Velike Britanije, dobijali su kompletne obroke i organizovana rešenja.
Za deo evropskih putnika izdate su čak i tranzitne vize, kako bi domaćim letovima nastavili put do Mumbaja, a potom dalje ka Evropi. Srpskim državljankama takva mogućnost nije odobrena, nakon konsultacija sa indijskom imigracionom službom.
Tokom boravka u tranzitnoj zoni, bile su jedine državljanke Srbije. Nakon više od 17 sati provedenih na aerodromu, zaposleni aviokompanije počeli su da vrše pritisak da prihvate alternativni let, uz upozorenje da nakon 24 sata postaju problem za imigracione organe.

Ponovni mejl Ambasadi Srbije rezultirao je još jednom automatskom porukom, uz savet da budu „obazrive šta prihvataju“ i napomenu da je nedelja i da državni organi Indije ne rade.
Zbog iscrpljenosti, hladnoće i zdravstvenih razloga, odlučile su da same pronađu rešenje. Pronašle su let za Kinu (Guangdžou), a potom su o sopstvenom trošku nastavile put preko Istanbula ka Srbiji.
Po sletanju u Kinu imale su svega nekoliko sati da prođu sve kontrole i pređu na drugi terminal. Uz pomoć nepoznatog čoveka iz Srbije, kog su slučajno srele na aerodromu, uspele su da stignu na let za Istanbul.
U Srbiju su stigle nakon tri dana bez sna. Ističu da od Ambasade i konzulata Srbije nisu dobile nikakvu konkretnu pomoć, iako im, kako navode, nije bila potrebna finansijska podrška, već institucionalna saradnja sa indijskim vlastima radi izdavanja tranzitnih viza.
Posebno ukazuju na osećaj nesigurnosti, nehigijenske uslove, nedostatak osnovnih sredstava za ličnu higijenu, kao i na činjenicu da su u više navrata primetile da ih nepoznati muškarci snimaju mobilnim telefonima.
„Kada ste putnik, u ovakvim situacijama često morate sami da se snalazite. Ako niste fizički ugroženi, u većini slučajeva ostajete bez stvarne pomoći“, poručuju.
Na kraju postavljaju pitanje koje, kako kažu, ne mogu da izbegnu:
„Da li bi sve bilo drugačije da smo bile Francuskinje?“
The post Bez hrane, bez informacija, bez pomoći: Mitrovčanke više od 24 sata zarobljene u tranzitnoj zoni aerodroma u Indiji appeared first on Ozon Media.